Istorija

Sarajevski ratni teatar SARTR utemeljen je 17. maja 1992. godine na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i ine saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, morala obustaviti svoj rad. U augustu 1992. SARTR je konstituiran kao vojna jedinica pri Regionalnom štabu Oružanih snaga BiH Sarajevo, a 12. januara 1993. godine Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada. Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. ulogu osnivača SARTR-a preuzeo je Kanton Sarajevo. Godine 2003. Sarajevski ratni teatar SARTR je dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Te godine SARTR-ova Čežnja i smrt Sylviae Plath bila je pobjednikom Festivala «Ex Ponto» u Ljubljani i, dobivši nagradu «Ključ tmače», proglašena najboljom predstavom ukupne bosanskohercegovačke teatarske produkcije. Nadalje, 2004.g. predstava Phoenix je sagorio uzalud proglašena je najboljom na XXI susretima pozorišta BiH u Brčkom, a 2006.  Nevjesta od kiše nagrađena je specijalnom nagradom 25. pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu kao i ,,Ključem tmače“ za najbolju predstavu u bosanskohercegovačkoj produkciji u 2006. godini. Predstava Zagrljenici na kraju sezone 2006 / 2007 proglašena je najboljom na VI festivalu bih drame u Zenici i na 26. pozorišnim/kazališnim igrama u Jajcu. U 2008. godini, predstavi „Bog, Rat i ostalo“ pripala je Plaketa Dnevnog avaza za najbolje teatarsko ostvarenje na VI internacionalnom festivalu komedije, Mostar. Na XXVII susretima pozorišta BiH u Brčkom 2010.g. predstava Osipate se polako, vaša visosti dvostruko je nagrađena i od Stručnog i od Žirija publike

The Sarajevo War Theatre (Sarajevski ratni teatar, SARTR) was founded on 17 May 1992 on the initiative of Dubravko Bibanović, Gradimir Gojer, Đorđe Mačkić and Safet Plakalo.[1] Actors and associates of the three existing professional theatres in Sarajevo, which had ceased all activities at the beginning of the Bosnian war, gathered around SARTR and proceeded to give some 2000 performances during the four years of siege. In January 1993 SARTR was officially recognised by the Sarajevo City Assembly as a public institution of special significance for the defence of Sarajevo. Its spiritus movens and director, Safet Plakalo, has often spoken of SARTR as Sarajevo's spiritual weapon against the surrealism of war, summarising its charter in the catch-cry 'theatre against death'. Despite limited resources, SARTR is today a successful professional theatre company with a number of international co-productions, appearances and awards under its belt.