„Kako pratimo razvoj fudbalskog kluba Željezničar, istovremeno pratimo i urbanizaciju Sarajeva. Ovo nije samo priča o fudbalu, ovo je priča o konceptu ljubavi prema nečemu neuhvatljivom. Proteklih sto godina Sarajeva ispričanih iz perspektive jednog kluba koji je strasno voljen u ovom gradu. Teško je riječima objasniti koliko je ovaj materijal potentan za teatar – jer prikazujemo ono što se ne može izgovoriti. Predstava pokušava razbiti predrasude o navijačima.“ –  pisac i dramaturg Benjamin Hasić

Reditelj i glumac u predstavi Jasenko Pašić izjavio je:
„Sve što se dešavalo Sarajevu u posljednjih sto godina, dešavalo se i klubu Željezničar. Kada je grad bio gašen – gašen je i klub, kada se grad obnavljao – obnavljao se i klub. Zanimljivo je kako su i grad i klub često bili marginalizirani – grad od velikih evropskih sila, a klub od gradskih i državnih struktura. Ipak, uspjeli su opstati zahvaljujući armiji ljudi koja ih vole. Klub je više od sporta – on je pokret, emocija, sistem vrijednosti. Odabrali smo esenciju iz mora priča. Ljubitelji kluba će ga još više zavoljeti, a oni koji nemaju odnos prema njemu – razumjet će zašto je toliko voljen.“

Drama Ivora Martinića „Moj sin samo malo sporije hoda“ premijerno je izvedena 2011., a već 2012. godine je  Sarajevska publika, u okviru Festivala MESS, imala priliku pogledati predstavu nastalu prema ovom tekstu, u izvođenju hrvatskog pozorišta ZKM. Autor teksta je tom prilikom nagrađen Zlatnim lovorovim vijencem.

Produkcija u SARTR-u, bit će 18. produkcija ovog teksta u svijetu.

„Predstava prati jedan dan u porodici gospođe Mije koja nastoji da organizuje sinu proslavu dvadeset i petog rođendana. Mama će napraviti tortu, tata će kupiti poklon, baka i sestra će pomoći mami, doći će i tetka i tetak, a sin će biti najsretniji na toj proslavi. Poslije će otići sa prijateljima da proslavi dvadeset i peti baš onako kako on želi. Tata će zagrliti mamu i svi će mirno zaspati. U tom snu će mama sanjati da je rođendanski dan prošao tako lako i da njen sin hoda. A mi taj san nećemo gledati. Branko ne hoda i nikad neće prohodati, i to je tako. Prilično jednostavno. I nije problem što on ne hoda, nego emotivno prihvatanje te činjenice. U tim obrisima stana koje vidimo na sceni, dešava se život, onaj kojem i mi najčešće prisustvujemo. Nisu sve porodice sretne. Nisu sve ni nesretne. Sve su i sretne i nesretne. I u tom nastojanju da život pretvore u nešto lijepo sa okolnostima kakve jesu, gledamo likove koje jako brzo zavolimo, upravo zbog toga jer su nam bliski i istiniti.“ – Nejra Babić/ Dramaturginja predstave.

Riječ reditelja

„Preobrazba: Geneza jednog propadanja“ Teodore Marković govori o osvajanju slobode jedne žene, o njenom razvoju i emancipaciji te ostvarenju potreba i želja uprkos uticajima sredine i tradicije. Kroz osam scena pratimo rast i razvoj glavne junakinje od njenog rođenja do smrti. Scene karakteriše poigravanje klišeima usmene tradicije, kritički odnos prema patrijarhalnom načinu mišljenja i odgoja, kao i savremeni otklon prema antičkom nasljeđu u kontekstu kreiranja narativa i likova. Tekst zapravo ukazuje na političku odgovornost i krizu porodice čitavog jednog podneblja, tretiranjem  transgeneracijske traume kao ključnog narativnog motiva.

Riječ autorice

Dramski tekst Geneza jednog propadanja / Preobrazba nastaje kao moj odgovor na vlastitu traumu. Kroz njega pokušavam da razumijem svoje pretkinje koje su naučene da vijekovima poslušno saginju glavu, ali i da pružim pogled na mogućnost izlaska iz začaranog kruga, koji sa sobom također nosi brojne prepreke, ali i neophodnu autonomiju i validaciju. Zato ovaj tekst preispituje važne teme u razvojnim fazama života jedne žene — od djetinje idealizacije, preko surovosti u toku puberteta i mladalačkog suočavanja s neispunjenim željama u okruženju čija se pravila igre ne poznaju, pa sve do zrelog doba i starosti, kada postaje svjesna smrtnosti i prolaznosti i kada joj se još malo toga čini smislenim. Ipak, glavna junakinja ove drame postepeno sazrijeva i skuplja snagu da stvori život kakav želi živjeti, što i jeste krajnji cilj transformacije.